Depresija za vrijeme trudnoće i u ranom razdoblju roditeljstva

Neke žene tijekom trudnoće i u ranom razdoblju materinstva kažu da osjećaju:
• Srditost
• Napetost
• Krivnju
• Smetenost
• Tjeskobu
• Ogorčenost
• Depresiju
• Strah

Neke kažu:
“Sve me jako zabrinjava”
“Stalno mi se plače …”
“Ne mogu se koncentrirati. čini mi se kao da nisam u stanju ništa napraviti…”
“Kako se mogu ovako užasno osjećati a imam tako predivnu bebu?”
“Smetena sam i nemam energije”.
“Umorna sam…tako umorna a ne mogu spavati”.
“Svakoga zanima samo beba ... nikoga ne zanima kako se ja osjećam”.
“Ne želim vidjeti nikoga”.

Ako vam se često puta pojavljuju mnogi ovakvi osjećaji, možda patite od depresije.
Depresija poremećuje život žene u presudno vrijeme i može utjecati na
novorođenče, stariju djecu i na bračne odnose. Nivo depresije u očeva također se
značajno povisuje tijekom prve godine po rođenju djeteta.

Znakovi i simptomi depresije su slijedeći:
• Stalna iscrpljenost ili hiperaktivnost.
• Niste u stanju spavati čak ako imate šansu.
• Nekontrolirano plakanje ili plačljivost.
• Dramatične promjene raspoloženja.
• Osjećate se jako razdražljivi i osjetljivi na buku ili dodir.
• Stalno imate negativne misli.
• Nerealni osjećaji nedovoljnosti.
• Uznemirenost ili napadi panike.
• Ne možete se koncentrirati.
• Postajete zaboravniji.
• Rastrešeni ste I osjećate krivnju.
• Pomanjkanje interesa za seks i za druge stvari koje ste voljeli.
• Osjećate strah, samoću, ali isto ne želite biti s drugim ljudima.
• Jedete previše ili premalo.
• Imate osjećaj da niste u stanju svladavati poteškoće.
• Zaokupljeni ste fiksnim idejama i nezdravim mislima.
• Muče vas misli da biste mogli učiniti zlo sebi ili djetetu.
• Gubite pouzdanje i samopoštovanje.
• Niste se u stanju veseliti.

Nepromjenljivo neraspoloženje, kombinirano s nekim od ovih osjećaja koji traju
najmanje dva tjedna, možda ukazuje na kliničku depresiju. Ovakvo stanje
zahtijeva daljnja ispitivanja i liječenje.

Uzroci depresije

Depresija se može pojaviti bilo kada tijekom života. Obično je u vezi s nekim
važnijim događajem s kojim se treba izaći na kraj. Događaji koji za to mogu biti
odgovorni su slijedeći:
Promjene u obiteljskim odnosima:
• Rastava.
• Smrt.
• Selidba.
• Vjenčanje.
• Dijete ili neki drugi član obitelji odlazi ili “seli iz kuće”.
Događaji u vezi zdravlja:
• Vlastita ozljeda/bolest.
• Bolest bliskog člana obitelji.
Događaji u vezi posla /financija:
• Promjena posla.
• Otkaz/gubitak zaposlenja.
• Partner počinje/završava radni odnos.
• Dug ili gubitak vlasništva.
Osim toga postoje još mnoge druge važne okolnosti koje povećavaju rizik i
osjetljivost za razvijanje depresije, kako prije tako i poslije porođaja, a to su:
• Povijest depresije u obitelji.
• Ranije epizode depresije.
• Slabi odnisi s partnerom/bez partnera.
• Pomanjkanje očekivane pomoći od bliskih osoba.
• Teško ili nesretno djetinjstvo.
• Komplikacije pri porodu za majku ili dijete.
• Preuranjeni, zakašnjeli ili mnogostruki porođaj.
• Negativni osjećaji prema djetetu ili ograničeno zbližavanje.
• Zdravstveni problemi djeteta.
• Dijete je drugačije nego što se očekivalo (izgled, spol).
• Razdvajanje majke i djeteta.
• “Svojeglavo dijete” (ćud, navike spavanja, ponašanje pri hranjenju)
• Nepovoljan društveno-ekonomski položaj.
• Neplanirana trudnoća.
• Povijest seksualnog iskorištavanja ili napada.

Točni uzroci depresije prije i poslije porođaja nisu zapravo poznati. Premda u
svake žene mogu biti u pitanju specifične rizične okolnosti, kombinacija životnih
stresova s fizičkim, hormonalnim i društvenim čimbenicima su ono što može
pospiješiti depresiju.
Poslijeporođajnu depresiju ne bi se smjelo pobrkati s tzv. “baby blues”. Do 80%
žena osjete “blues”, neraspoloženje koje obično dosegne vrhunac tri do pet dana
poslije porođaja a uzrokuju ga uglavnom hormonalne promjene do kojih dolazi kad
se dijete rodi. žene su obično plačljive i nadvladane osjećajima.
Važno je shvatiti da je depresija izlječivo stanje koje se može preboljeti uz
odgovarajuće postupke (npr. lijekovima i savjetovanjem), podrškom obitelji i
prijatelja te VREMENOM.

Postoji mnogo toga što žene i njihovi partneri mogu učiniti za olakšanje trudnoće i
roditeljstva. Evo nekoliko prijedloga:

Za majke
• Za vrijeme trudnoće mogu nastati mnoge promjene koje izazivaju stres. Budite
toga svjesni i o tome razgovarajte.
• Planirajte dodatnu pomoć tijekom jednog ili dva mjeseca i upitajte vašega
partnera ili člana obitelji da ostane s vama u kući.
• Razgovarajte s partnerom o promjenama koje bi mogle nastati u vašim
životima prisutnošću djeteta i što biste trebali poduzeti, npr. sporazumjeti se o
podjeli kućnih poslova.
• Nastojte da ne učinite neke velike životne promjene (selidbu, promjenu
poslova) u prvih nekoliko tjedna poslije rođenja djeteta ili u kasnoj trudnoći.
• Podijelite svoje brige s nekim u koga imate povjerenja.
• Idite redovito na zdravstvene kontrole.
• Vjerujte u svoj vlastiti sud i podsjetite se da ćete stvari lakše svladavati kad se
priučite na novu ulogu.
• Zadržite smisao za humor!
• Uključite partnera u njegu djeteta od samog početka.
• Odmarajte se ili spavajte dok dijete spava.
• Upoznajte lokalnu sestru za zdravstvenu njegu djeteta i obitelji, ili grupu majki
zbog proširenja kruga poznanstava za podršku.
• Pronađite nekoga u koga možete imati povjerenja da vam pričuva dijete kako
biste mogli provesti nešto vremena sa svojim partnerom.

Za očeve
• Ako bude potrebno ohrabrite vašu partnericu da potraži profesionalnu pomoć i
idite s njom.
• Mislite na svoje zdravlje i vlastito dobro te tražite profesionalnu pomoć za sebe
ako postanete deprimirani.
• Umirite vašu partnericu i pružite joj podršku.
• Uključite se aktivno u njegu novorođenčeta.
• Nastojte razumjeti potrebe vaše partnerice i ograničite svoja očekivanja.
• Primite prihvatljive ponude ako vam netko želi pomoći.
• Planirajte da zajedno kao par provedete nešto vremena i bavite se
aktivnostima u kojima ste uživali prije rođenja djeteta.
• Budite svjesni da se u žena nakon poroda često smanjuje želja za seksom.
Pokažite nježnost i intimnost bez pritiska za seks.
Nešto se može poduzeti…
Mnogim je ženama neugodno što im je to sve previše, jer znaju da bi im u stvari
baš tada život trebao biti najsretniji.
Važno je priznati samoj sebi da sve ne ide kako treba, i shvatiti da je sasvim u
redu tražiti pomoć i rećI ljudima ako prolazite kroz tjeskobu, depresiju, srditost i
smušenost.
Depresija nije uvijek nešto što možete sami riješiti; najteže je od svega otvoriti se i
zatražiti pomoć. Svrha je ove knjižice da vam pomogne napraviti prve korake
prema ozdravljenju.
Zapamtite, depresija je izlječivo stanje koje možete preboljeti.

Tražite pomoć
• Potražite stručnjaka iskusnog u liječnju žena s problemima duševnog zdravlja
povezanih s porođajem. Mnogi liječnici će rado pomoći ili vam dati uputnicu
ako je potrebno.
• Upitajte svoje znanice o njihovim iskustvima i kako su se one snalazile sa
zahtjevima trudnoće i u roditeljskoj ulozi. Upitajte ih gdje i od koga su tražile
pomoć.
• Nađite nekoga (među prijateljima, rodbinom, kolegicama) tko će vas slušati i
podržavati bez osuđivanja, tko će razumjeti kroz što prolazite, i s kim ćete se
osjećati sigurni i moći postavljati pitanja.
Ako ste zabrinuti zbog vaših osjećaja ili kako se snalazite kao roditelj, razgovarajte
s liječnikom, primaljom, opsteričarom ili sestrom za zdravstvenu njegu djeteta i
obitelji.

izvor: multi cultural comunication

znam da je podug tekst ali mislim da je jako vazan da se prepoznaju prvi simptomi depresije za vrijeme trudnoce i nakon poroda!

Odlican tekst!

Bince, ja znam da je dug i meni samoj ali zaista ako nekome moze pomoci onda cu ja biti presretna. Meni je drago da si ga procitala haha.
Ovo zaista moze biti ozbiljan problem u trudnoci i poslije. A najvaznije je da se znaju prepoznati simptomi, ne samo od strane majki vec i od najblizih ljudi, da bi se na vrijeme rjesavalo.

Ja sam dosta o ovome razmisljala i mislila sam nekad davno da svaka zena dobije tu post-partum depression.. sto me je najvise i brinulo oko radjanja djece.. Mislim kako je to mrtav-umoran se brinuti o novorodjencu i to pod takvom depresijom. Medjutim onda sam saznala da nemora svaka zena dobiti depresiju..

Od svega ovo je neki ozbiljan problem u Americi, ovdje to vise drma Amerikanke nego zene drugih kultura/obicaja. Zasto? Pojma nemam. Amerikanci su inace nezreli ljudi po mom misljenju i njima je sve tako dramaticno.. od zabavljanja, do nedaj Boze zenidbe i udaje, pa onda postajanja roditelj.. Oni su generalni nikad spremni na te normalne i sretne trenutke u zivotu... stalno bjeze od realnosti.. a druga stvar njihovi brakovi su jako nestabilni pa onda i familijarne veze..

I ja mislim da tu potice njihov problem.. Istina jeste da se mogu desiti hormonalni poremecaji ali nevjerujem da su takvi razlog nekoj dubljoj ozbiljnoj depresiji poslije rodjenja djeteta. Stvari su puno drugacije kad zena koja rodi ima svaku podrsku muza i blize familije, da se ne osjeca sama, a najvaznije od svega je da ta zena sama od sebe i u svojoj dusi osjeca da zeli dijete i da je spremna da bude majka. Nema nista gore po trudnoci i materinstvu kao ne zeljena trudnoca...

Sta vi mislite, odakle poticu ove ozbiljne depresije?

čini mi se da sam već negdje napisala na ovom forumu da je mene isto bila spucala depresija ali u nekom blažem obliku. jednostavno ti se sve skupi nakon poroda da moraš negdje prosvirati ako nemaš ispusni ventil neke druge prirode. mislim da su te blage depresije sasvim normalne, jer stvarno moraš biti kamen da tu i tamo ne zaplačeš ili se osjećaš bezizlazno posebno ako ti je prvo dijete.

razlog nekim većim depresijama ja mislim treba prvenstveno tražiti u vlastitom okruženju, i to onom najbližem, a tu mislim na muža i roditelje. pošto ja mislim da ovu blagu depresiju ne možeš izbjeći, i još kada vidiš da nemaš podršku u najmilijima, ona je velika vjerovatnoća da će te spucati prva velika depresija.

Ja sam prvi put prosla bez depresije. Medjutim, poslije drugog poroda, negjde nakon desetak dana, pocela sam plakati bez razloga i zaustavljanja. Iako su svi bili uz mene i pruzali mi maskimalnu podrsku, ja sam tonula sve dublje u nekakvu tamu, nisam se osjecala sposobnom brinuti o dvoje djece odjednom...Ali, proslo je to...Sada mi izgleda tako daleko i nerealno, ali u trenutku u kojem se desavalo bilo mi je veoma tesko... Ne daj Boze nikome. Zelim vam da period nakon poroda prodjete bez depresije i bilo kakve druge smetnje! p.s-Kazu da zene koje uzimaju riblje ulje ne pate od posporodjajne depresije, kao ni one koje imaju dovoljno zeljeza u krvi. Tako, nakrcajte se uljem i zeljezom

Hvala kikiriki! Moja mama meni obavezno kaze: "ma daj sta razmisljas o depresiji"... ja jednostavno zelim se "pripremiti" za svaki slucaj. Ja sad pijem riblje ulje a zeljeza valjda imam u prenatalnim vitaminima

Ja sam bila depresivna ali nisam znala da li je to stvarna "klinicka" depresija ili je to samo moja tuga sto nemam nikoga da mi olaksa i sto ne mogu djeliti svoju radost sa svojom porodicom.

Moj muz i ja smo sve morali sami, a on se vratio na posao nakon dvije sedmice. Ja nisam imala nikakvo iskustvo sa bebama i bilo mi je jako tesko. Svaki dan sam plakala, ali ono sto me je drzalo je to sto nisam imala zelju da sve napustim ili ne daj boze naudim djetetu. Kazu kada si stvarno depresivan i to ti pada na pamet. Pomisljala sam na to da odem doktoru i da vidim da li sam stvarno depresivna ili sam samo tuzna i umorna, ali za to stvarno nije bilo vremena.

u svakom slucaju, treba potraziti pomoc, jer i ako nije depresija tj babay lbues, psiholog/savjetnik mladu majku umiri i da joj neki savjet, naravno sazna jos informacija i vidi da li je osoba zaista depresivna i kakose dalje tretirati.
ovdje vlada misljenje - ma sve ce to proci i nije ti nista.
Glavna sestra u Skerlicevoj je odgovorila na pitanje sta je postpartalna psihoza ovako:
ZENE PUKNU!
ONE OUKNU!
PUKNU!

Kad se zapitamo, zar to nije prestrasno??? ona cak ni ne zna o cemu prica??? njoj je bitno da zena pukne.... a sta dalje???
znam slucajeva gdje je majka pokusala nauditi sebi ili djetetu.....
to nisu stvari s kojima se treba igrati....
ali zato smo mi tu, da ne bi bilo, one puknu, puknu....
mi imamo rjesenje, samo na vrijeme treba prepoznati simptome, pa se porodilja dalje upucuje psihologu itd....

Tako da zene, sasvim je normalno da se osjecate i depresivno i da placete i da osjecate 10109258437 osjecanja u 3 minute, ali isto tako je vaznije da znate potraziti pomoc.
to je sasvim OK, i niste jedine.

Jesam se i ja raspircala lalala

Eh ja sam imala postpartum blues tj. bila sam komirana dvije/tri sedmice. Slab apetit, zbunjenost, slabo spavala i slicno. Ali proslo je... mislim da je usko povezano sa stresom oko prve/nove bebe i strah od neznjanja "sta raditi sa bebom"... Uglavnom brzo je proslo cim sam postala sigurnija u sebe i svoju mogucnost da budem majka novom stvorenju.

Meni je uvod u povremnenu depresiju, nekad blazu nekad intenzivniju, poceo jos u 5. mjesecu trudnoce. Svakodnevne i svakonocne zgaravice, stalno sam zvanjala bademe i Gastale (cak i za vrijeme porodjaja na stolu); pa onda zatvor, nenormalni bolovi u gornjem dijelu ledja (ovo me je dotuklo i poslije poroda), svi oni hendikepi koji te prate uz veliki stomak, tih zadnjih 3-4 mjeseca sam spavala najvise po 4 sata.
Eh, poslije drugog stanja dodje posve drugi zivot u smislu. Zaboravi na prijasnje navike i na tako zeljeni san i mir. Zaboravi da ces da jedes kada hoces, da ces da nosis isti konfekcijski broj.. Cak i da su sve druge okolnosti idealne, bez dovoljnog sna i odmora si razdrazljiv i depresivan, a nekako ne smijes sebi to da dozvolis. Moras da budes brizna, oprezna, organizovana, mirna i stalozena.
MNogo puta mi je doslo da se vinem sa prozora, da odem, plakala sam k'o godina... Naravno, cim bi me obuzelo takvo histericno razmisljanje smirila bih se. Samo se prisjetim da je ovo moja zrtva, te da nece biti ovako naporno dugo, i ne pada mi vise tesko kao prije.
Naravno, ovo je samo ona crna strana post-porodjajnog perioda. Prelijepih i neopisivih stvari je pregrst. I opet bih sve isto prosla.

Cesto se pitam kako sve ovo pregrme roditelji blizanaca, ili roditelji bez necije druge pomoci.
Ili jos kombinacija ova dva:) Uh! Svaka im cast.

I da vam iskreno kazem, pozeljala sam da izdjem sa zenskim drustvom do kasno u noc, da malo popijem i da se bacakam k'o Majkl Dzekson:)

Depresija u trudnoci mora da je naporna stvar... kako je to Sandra prezivjela neznam. Ja sam imala super trudnocu, jela sam voce u izobilju i pila riblje ulje, nisam imala problema s nicim osim sa kukom pred kraj jer je mala bila jako nisko spustena dugo vremena i naravno mene je karlica odvaljivala. Medjutim nakon poroda mi je dohakalo Ali sto kaze Sandra i to prodje i jednog dana skontas da se ne osjecas crno i da si dosta pozitivna.

Depresija jeste ozbiljna stvar i najvaznije je da se majka/trudnica brizno pazi i da joj se nestaju na muku, tj. netreba je razdrazivati na bilo kakav nacin.. sve sto nju cini sretnom treba raditi. Medjutim iz depresije sad sam presla u novu fazu :"kako da budem ja opet ja?" Otvoricu novu temu