Istina kad se dodje kuci poslije bolnice

Eh, voljela bi da znam od vas iskusnih materesina kako je stvarno kad se bebac donese kuci poslije vec napornog poroda. Dali taj silni umor i nenaspavanost o kojoj SVAKO ZIV PLASI JEDNU TRUDNICU toliko strasan ili je mami lakse jer ima sad svoju bebu..

Kakav je to osjecaj i da li ikad pozelite nazad?

ja se odmah upisujem da nisam bas primjer za pricu ali ja sam bila sretna sto smo dosle kuci jer mi je nedostajao moj muz. a obzirom da sam rodila na carski i rapidno se oporavila, ja bi potpisala da sutra opet ostanem trudna (to pricam kad znam da ne smijem )
a za neispavanost, iskreno meni je sad 5 puta gore nego tad ne znam zasto iako se tada budila svaki sat i po.
valjda zato sto sam po danu sa njom mogla da spavam do mile volje jer bebe prvi mjesec skoro pa nista drugo ne rade samo spavaju i jedu tako da mislim da mame malo pretjeruju jer im to nespavanje i umor nije od bebe nego od silnih gostiju koji naviru (nemilice ako ih ne rastjerate ko ja )

samo se ti opusti i o tome razmisljaj poslije, kada se to pocne desavati jer se na sve to ne mozes pripremiti...

meni je neispavanost zaista bila problem. iako sam se bez problema budila da dojim kada je trebalo, ipak sam bila jako iscrpljena, što od carskog i postoperativnog toka, što od dojenja, što od nejela.

imala sam malu depresiju, samo mi se plakalo, a najviše zbog rodbine koja nije izlazila iz kuće i koja se nije susprezala da dijeli savjete koji su me izluđivali.

znači, to ti ne gine jer ne znam ni jednu porodilju kojoj nisu sjedili na glavi sa savjetima. iz svega te može izvući samo podrška tvog muža. jedino tako nećeš šiznuti :

Mislim da je sama pomisao da je bebach dobro i zdravo konacno dosao na ovaj svijet dovoljno da ti nista vise ne fali u zivotu, odjednom svijet pocnes gledati u drugom svjetlu. Ja nisam imala nikakvih problema sa spavanjem, cak prvih 2 mjeseca moja curica je spavala po 7-8 sati u komadu, a i po danu se imalo vremena dremnuti dodatno, tako da nisam bila uopste umorna. Jedino sto me pomalo iscrpljivalo i cinilo nervoznom jeste dojenje koje nam bas i nije tako dobro islo u pocetku ali eto i to prodje i na kraju bude ok.
Moj ti je savjet da ne razmisljas o tome sada jer svaka beba je drugacija tako da ti se moze desiti da tvoj andjeo spava po cijelu noc i da pusti mamu da odmara do mile volje.

Poslusaj moj savjet. Neka ti ne dolaze gosti prvih par sedmica. Niko!!! Neka uz tebe bude neka osoba koja nije panicar i koja ima bar malo pojma kako treba postupati sa porodiljom i novorodjencetom. Sve ostalo ce se s vremenom samo srediti -niko ti ne moze reci unaprijed kakav ce ti biti porod, kakvo ce slusati beba, hoces li imati mlijeka ili upasti u depresiju... Budi optimista i nemoj unaprijed brinuti oko stvari na koje ne mozes uticati. Znaci, vrijeme do poroda provodi na cistom zraku, u "druzenju" s muzem, pripremanju djecijih stvari i sobe, citaj puno o porodu, dojenju i prvim danima s bebom... Uzivaj dok mozes pa dok ne dodje

kao prvo poslusaj savjet ovih finih teta i opusti se sto vise, uzivaj sa svojim muzem i naravno sto vise se informisi
jer svaki porod je prica za sebe
evo moj primje, prvo dijete rodila u ratu i moja bivsa svekrva mi mjesec dana pila zivce, ja dana nisam dojila
drugo dijete rodila poslije skoro 10 godina i jedna stara tetka bila sa mnom 20 dan
ja ludila, gostima je MM rekao da mogu doci nakon 15 dana i tako je i bilo
osim moje mame i mojih sestara i mog oca niko drugi nije dolazio a toj mojoj tetki je bilo to neprihvatljivo jer je ona ocekivala da ce mi dolaziti prvi dan poslije poroda gosti , borila sa sa dojenjem tih 20 dana, prosla kroz zuticu i dojenej svakih pola sata
tako kad se tog perioda sjetim
poslije treceg poroda dosla kuci s MM i mojom sestrom i niko nije bio uz mene jer sam se vec prije organizovala
napravila dosta hrane pa u zamrzivac, tako da nisam kuhala, budila se da dojim svakih sat vremena, danju nisma mogla spavati osim kad mi MM dodje kuci s posla jer ipak imam curicu koja ima 3 godine
da kazem d anisam bila iscrpljana slagala bih ali sam bar psihicki bila odmorna
gosti su sami poceli dolaziti tek nakon nekih mjesec dana i zbog toga sam im bila jako zahvalna

Eh drage moje, neznam kako cu to izvesti. Sto se tice ove dalje familije i daljih ljudi to ne planiram pustati kroz vrata cak cu nagovijestiti da ne dolazi prvi mjesec dana. Medjutim,.. imam strica i strinu + njihova djeca i posto smo cijeli zivot zajedno njima necu moci reci nesto kao: "nemojte mi dolaziti mjesec dana"... Tako da cu njima dozvoliti jer stric i moj otac su dva brata, a zivjeli smo u ogromnom kuci (kao duplex) cjeli zivot.. dosta smo nerazdvojni a sa djecom njihovom sam ko braca i sestre.. tako da je ta situacija malo specificna.. ali znam da mi nece visiti i pogotovo ocekivati da im kuham kafe i iznosim kolace. A inace ce mi samo mama biti tu i muz, a mama je u zdravstvu citav zivot, sigurno nije panicar hahah

Hvala na tom savjetu to je ipak nesto sto novoj trudnici nebi palo na pamet.

Procitah nesto sto mi se ucini kao istina (barem u mom slucaju) a vezano je za ovu temu

"In the house of a newborn, there are no walls. No doors, no clocks, no meals, no chores, no day, no night, none of the familiar coordinates we use to navigate our lives. We bring our babies home, and then the floor gives way and the roof collapses. Adrift in disorientation, I beging to sing."

-Karen Maezen Miller fr. Momma Zen