prijatelji i beba

kako se ponasaju vasi prijatelji sad kad imate bebu/dijete? da li su promijenili ponasanje, manje dolaze i sl.?
mi imamo neke prijatelje koji su cak prestali da zovu. ko zna razlog, a i nije mi bitno

Meni se desilo sljedece: imala sam krug poznanica s kojima sam povremeno znala otici na kafu. Dvije nisu udate, starije su od mene. Kad sam se porodila, ne da nisu dosle niti nazvale. Cak se nisu "sjetile" da otipkaju porukicu i da pitaju jesam li ziva!!! To me je, ispocetka, jako pogadjalo, dok mi nije jedna prijateljica skrenula paznju da to moze biti neka njihova podsvjesna ljubomora ili zavist zbog toga sto one nisu osnovale porodicu, ili, naprosto, nerazumijevanje... Prestala sam da razmisljam o njima...Vise volim imati manji krug prijatalja, ali onih na koje se mogu osloniti i kojima mogu vjerovati...

ja sam trenutno u poziciji "prijatelja"
dve porodice sa kojima se druzim su dobile prinove
kako sam se ja ponasala?
prvo, buduci da nemam nikakvog iskustva, nisam znala kakav im je "rezim dana" i koliko im je bebin dolazak promenio zivot
pa sve hocu da zovem, a ne znam kad je zgodno... otisla bih da ih vidim, a ne znam da li oni zele ili ne da ispostuju onih 40 dana... ili racunam kad sam ih poslednji put zvala, da ne bih bila dosadna...
a onda pomislim da to sto su dobili bebu ne znaci da oni ne mogu da posalju poruku, jave se...

pisem ovo da bih odbranila "prijatelje"... dajte im sansu, mozda su samo zbunjeni, mozda ne znaju kako da odreaguju... pozovite ih...

coka upravu si!
ali zasto je problem pitati? posaljes poruku pitas kad vam odgovara i slicno.
a to zasto se novopeceni roditelji ne sjete, bojim se da ces to sama aBd osjetiti, nista ti ne pada drugo na um a i kad ti padne to je u neko gluho doba noci. barem je meni tako.
drugo, moras imati na umu, ja sam imala taj problem, nisam zeljela nikoga zvati ili pozivati cisto iz razloga sto se time namece ruzan osjecaj kao da nekoga tjeram da dodje "zvanicno" na babine a ne da popijemo kafu. jednostavno mi je bilo glupo svaki put kad sam govorila ili pisala da dodje na kafu bez obaveze. jer kod nas je sramota otici nekome ko je tek dobio bebu bez da poneses neki dar ili novac. i to se ispostavilo kao bezveze jer iskreno ni od koga nisam ocekivala bilo sta, samo sam zeljela nekoga vidjeti i popricati. doduse ima ljudi koji maksuz zovu na babine jer ocekuju nesto. vjerujte da ima i takvih ljudi. meni je to ok, ali ja jednostavno taj tip.

i da se unaprijed ogradim, nikoga ne okrivljujem samo pokusavam objasniti ovu pojavu sama sebi a mozda jos nekom

Coka, u pravu si. Ja se cak ne sjecam kako sam se ponasala kad je moja najbolja prijateljica rodila bebu! Sad sam tek svjesna da joj nikad nisam pomogla u onom smislu u kojem je bilo potrebno. I to je bilo samo zato sto nisam shvatala koja je obaveza imati dijete. Naime, ona je rodila u 20-toj godini, a ja sam tada " ganjala" fakultet, i iskreno, rijetko sam je zvala, a i kada bih dosla u posjetu, uglavnom sam se igrala s bebom, umjesto, recimo da ispeglam tonu vesa ili operem sudje!
I jos, buduci da vidim da si iz Vojvodine, interesuje me koliko je u tvojoj sredini rasiren obicaj neizlazenja "40 dana" i kako mladi ljudi reaguju na taj obicaj? Cini mi se da se kod nas, u Bosni, to vise praktikuje u nekim religioznim porodicama, a da se mladi bracni parovi bas ne drze striktno toga. Ostali?...

mislim da puno zavisi i od roditelja i prijatelja.
ja imam oba iskustva. jedan bracni par nas je prestao zvati jos kad sam ostala trudna (kao, ja ne idem vise u kafane zbog dima), a kad je došla beba zbog bebe. čak su urijedili i sa posjetama iako se kod nas fino zna kad mala spava i da uvijek primamo goste. a i izvodimo malu sa nama samo da nije zagušljivo.
drzgi bračni par je intenzivirao posjete (jer smo mi manje mobilni) i uvijek zovu nas TROJE na izadjemo, i intenzivnije se druzimo nego prije. jer su valjda vidjeli da mi ne pravimo frku oko toga što imamo dijete
a što se tiče ovih 40 dana, mi smo htjeli da nam niko ne dolazi...ali ne možeš ti to kad svi jedva čekaju

Ja sam jednoj prijateljici otisla sedam dana nakon sto je rodila drugo dijete. Nisam htjela prije a mislila sam ako odem poslije da ce to izgubiti fino znacenje. Ona je ko muva bez glave trk tamo trk vamo, jos je prvo dijete 5 godina i ljubomorna do neba na bebu. Nismo ni jednu cigaru zapalile do kraja. Ona je meni ostavila dojam da su stvari strasno hekticne, sto i vjerujem. Tako da nisam vise puno dosadjivala iako nazovem i stalno sam joj govorila da mi javi ako joj treba pomoci. Sta cu ja sad... nemogu ja nekome ulaziti u spavacu sobu i skidati posteljinu daje operem, ... da bi joj pomogla.

40 dana... touchy subject... dijete ne namjeravam iz kuce izvoditi 40 dana, a ja cisto sumnjam da cu uspjeti ostati unutra. Mislim da cu htjeti nekad s muzem bar malo prosetati u komsiluku ili na brzinu otici na kafu. Posto cu ja roditi u Septembru vrijeme ce biti bas fino. Cula sam od dosta zena sto su ovdje rodile da se depresija navlaci najlakse sa tim ostajanjem kuci.. jos i ljudi navale pa se mlada mama jednostavno zeli baciti s balkona od napora.

Ovdje rijetko ko postuje to pravilo a i neznam sta bi rekla na to jer ovdje nije kao u Bosni.. ovde su ljudi usamljeni, niko skoro i ne dodje, nema one "guzve" ko kod nas u Bosni.. tako da razumijem zene koje prosto svisnu same u stanu 40 dana sa bebom koja ima uzasne stomacne probleme...

Ja posjecujem prijatelje samo onda kada me pozovu ili kada se unaprijed najavim. Ovdje se ne mozes tek tako ljudima "svaliti" kad god ti padne na pamet. Mi smo ovdje sami tako da nismo imali puno problema sa posjetama. Imali smo zato problema sto nam nije imao ko doci, ni onda kada smo to zeljeli.

Bilo mi je krivo sto kada sam izasla iz bolnice i dosla kuci odmah su nas nazvali prijatelji koji su navaljivali da dodju isti dan ili sutradan. Imala sam osjecaj da hoce da dodju samo da nas "skinu" s' dnevnog reda (jer zaboga red je darovati), a ne zato sto su stvarno zeljeli da dodju.

To 40 dana mougu sebi priustiti one sretnice koje imaju taj luksuz da se neko oko njih vrti. Meni je jednom moja rodica (koja zivi u Sarajevu i koja se fino uselila kod svojih roditelja kada jos se sin rodio i nije izlazila iz njihove kuce 40 dana, a oni su radili sve za nju) rekla kako je to grozno sto ja kao nisam ispostovala "pravila" i ostala sjediti u kuci 40 dana. Svasta sam joj "odgovorila". Naravno nije meni niko kriv sto zivim gdje zivim i nemam ovdje NIKOG osim muza, ali mi je totalno bez veze nekome govoriti kad treba ili ne treba izaci sa bebom iz kuce. Svakom svacije....

Iskreno da ti kazem, voljela bi razumjeti kako je to pravilo od 40 dana nekad funkcionisalo? Ja mislim da bi se ubila kad bi morala biti zatvorena u kuci 40 dana. To je cak i lako zamisliti, ali bila sam skoro bolesna i kuci bila dva dana. Drugi dan oko podne gledajuci TV pocela me hvatati nervoza i milione pitanja kao "cemu moj zivot sluzi, sta je moja svrha, zasto ne zaradjujem vise.."

Sigurno bi bila u klinickoj depresiji da sam morala ostati jos jedan dan u kuci (tj. treci dan)... uzas... svaka cast onima koje to mogu.

Ma ne znam, ne osudjujem nikoga ni onog ko ostaje u kuci ni onoga ko izlazi. Mislim da ne treba ni u cemu pretjerivati.

Ima dosta istine u tome kada se kaze da zeni treba vremena da se "vrati na staro" nakon poroda, a i djetetu treba vremena da se privikne na ovaj svijet. Meni je nenormalno i sto ovdje stalno vidjam majke sa tek rodjenom djecom kako hodaju po prodavaonicama (koje su u ovo doba pune prehladjenih ljudi).

(izvinjavam se na OT, ovo je trebalo staviti pod temu 40 dana ili nesto slicno)

samo cu vam reci da su to uglavnom babske price. 40 dana je potrebno (6 week period) da se beba i mama naviknu jedno na drugo, da se zeni svi zglobovi vrate u normalnu (ako niste znali svaki zglob osim ceonog i brade se rastavi prilikom porodjaja) i zbog toga se ne preporucuje izlaziti tj izbivzati iz kuce. ali tada nije bilo grijanja, nije bilo uslova kao sad tako da to zavisi sve od zene do zene.
ja sam izasla sa nasom mrvom od 20 dana na bajram kod moje mame iz kuce u ugrijano auto i iz auta u ugrijanu kucu tako da dijete prakticno nije ni bilo vani. obzirom da je bilo hladno dobro smo se obje utoplile i izasle.

ako se zena osjeca sposobnom i ako je bbeba ok, nema razloga da ne izadjete barem 15-20 minuta iz kuce u tom periodu. cak vani preporucuju ako je vani prehladno da se dijete dobro kao i majka obuku i da stoje na otvorenom prozoru nekih 15 minuta.

ali svakome njegovo pa ne bi da se mijesam. u svakom slucaju svako radi ono za sta se osjeca spremnim i sposobnim.

Mi smo izasle 17-ti dan malom rođaku na rođendan i naravno auto, kuća tako da i nije bilo neke silne hodancije. Nisam za previše hodanja tokom prvim dva mjeseca ali nisam vala ni za puko sjedenje u kući i slušanje babskih priča.
A što se tiče prijatelja moram priznati da se nekako više družimo i kontaktiramo sa onima koji imaju djecu nego sa onima koji nemaju, valjda je to normalno, imamo odjednom stvorenja o kojima najviše volimo pričati

Mi smo od onih koji idu kod prijatelja koji su dobili bebaru. I stvarno, nije nam nikad bilo tesko ni mrsko. Kad je lijepo vrijeme, onda se nadjemo s njima pa prosetamo. Kad je bio ovaj grozni snijeg mi smo isli kod njih, naravno prije toga se dogovorimo kad njima i nama odgovara i onda odemo. Kako nam idu ljepsi dani, a vjerujem da je i njima kuce preko glave, onda cemo se nalaziti s njima vani pa se lijepo druziti. Jer kad su to pravi prijatelji onda stvarno nije bitno ni vrijeme ni mjesto.

A oni su nas zvali kad je malena prvi dan dosla iz bolnice da je vidimo i to nam jako puno znaci, prvo sam se plasila da ih ne izmorimo jos vise, ali posto je to bila njihova zelja mi smo to objerucke prihvatili
Naravno, nismo se dugo zadrzali, ali smo morali vidjeti tog malenog stvora kojeg smo tako zeljno iscekivali!!!

Naravno, postoje ljudi u nasoj okolini koji imaju djecu ali se nikad ne sjete prvi nazvati da im dodjemo. Nakon par puta dolaska (na nase insistiranje) jednostavno smo prestali ici. I uopce se ne zamaramo s tim.

Kad su prijatelji u pitanju, onda mi stvarno nije tesko ni okean preletjeti, ali ocekujem bar porukicu s druge strane, jer ako su oni dobili bebu nije im socijalni zivot odumro.

Ja sam nedavno bila kod svoje Marije (mary), cak sam isla u drugu drzavu da vidim tu trudnicu i njen lijepi stomacic A nas dvije imamo dogovor da je ja docekam kad se porodi E zato ja VOLIM svoje prave PRIJATELJE!!!! Kad meni nije nista tesko za njih, a ni njima za mene

u jednoj knjizi o obredima i obicajima sam nasla otkud tih 40 dana...

posle porodjaja dete i porodilja su "necisti" i opasni za svoju okolinu.
nekrsteno dete je u dosluhu sa "necistim" silama i zato mora ritualski da se ocisti, a to ritualsko ciscenje traje od rodjenja do 40 dana

ovo verovatno vodi poreklo iz vremena kada je smrtnost dece bila velika, pogotovo u prvih mesec dana zivota.

u starom zavetu se takodje pominje da je porodilja koja je rodila musko dete necista 40 dana....

ukratko, izgleda da nije cilj zastititi majku i dete, vec se zastititi od njih...

coka eto vidis da ima logike, to je zbog toga sto se i dijete i mama ciste od svega, lohinje i ostale gadarije.

a MM je zvao svoju nanu da je pita sta znaci tih 40 dana, pitao je nju kao eto najstarijeg clana kojeg imamo u porodici. ona je to objasnila ovako: kod njih u selu nisu dali da se izlazi 40 dana iz razloga da dijete ne bude "stokuca" i da ne bude lijena u radovima u kuci i oko kuce tj da ne bude ljendoguza rekla nam je da utoplimo dijete i da idemo vani ali samo ako se ja dobro osjecam.
sve ovo sto sam cula za tih 40 dana je skoro pa uvijek vezano samo za dijete, a niko ne pita za mamu. i zamislite kako je onim zenama (jer ja imam srecu pa sam to sve rastjerala ) koje 7 dana poslije poroda spremaju, kuhaju, docekuju i ispracaju goste koji dolaze i odlaze kad im je cejf a za nju nikoga nije briga je li spavala, koliko se puta budila, je li joj uopste do druzenja itd.

e bosno moja kod nas prvo dernek pa onda dijete

najsmjesnije mi je kad otac nakon vijesti ili cak dok ceka vijest o rodjenju djeteta pije i veseli se. tesko covjeku sta ces

U Islamu niko se ne radja "necist". Svako dijete dolazi na svijet nevino i cisto od svih grijeha. Istina jeste da je dijete bas zbog toga osjetljivo na duhovni svijet, i da se ovo nebi pretvorilo u religioznu debatu ostavicu na tome da dijetetu treba religiozna zastita ali nema potrebe da se cisti od necega loseg. Da li ce dijete biti stokuca zato sto se voda po komsiluku, ni to mi bas nema nekog smisla... Isto kao i stvari: "nemoj rezati nokte navece, daj bebi vode da ti progovori brze..." ovo su za mene sve cudne stvari i ljudi ih nikad nisu znali objasniti. Jako puno ljudi ustvari nezna objasniti ovaj obicaj ali mislim da je naucno jednostavan. Jale ima objasnjenje koje ima savrsenog smisla. I naravno normalno je da je zena iznenada u nekom drugom svijetu/drugoj ulozi, da joj je tijelo proslo kroz drasticne promjene i napore. Da bi se to vratilo na staro a istovremeno da bi dijetetov imuni sistem ocvrsnuo idealno je biti u kuci jer to donosi najmanje stresa. I poznato je da jedino majcino mlijeko daje idealan imuni sistem djetetu, potrebno je neko vrijeme da se stvari slegnu.

lejla, o tome i govorim. upravo je tih 40 dana veliki bauk koji niko ne zna bas objasniti pa sam dala za primjer "stokucu" kao jedan od pojasnjenja.
a sto se tice religijskog osvrta, ne bi da ulazim u to, svako ima svoje misljenje i stavove o tome pa tako i svaka religija. takodjer i svaka zemlja, podneblje razlikuje se jedno od drugog pa je sve to individualno sta ce ko primjenjivati i cime ce se voditi.
mislim i dalje da se majka treba voditi unutrasnjim glasom i svojim osjecajem jer samo tako moze ciniti dobro i sebi i bebi koju je donijela na svijet

ono što ja znam jeste
1. 40 dana je potrebno tijelu majke da se oporavi i da se kosti vrate na svoje mjesto
2. 40 dana je potrebno da dijete ojača imunitet

toliko

aferim!
eto vidis ti u dvije tacke a ja na dvije A4 stranice i opet nisam znala to objasniti

Ja kontala vi pričate o prijateljima,kad vi totalno otišle u offtopic

Mi smo prvi u društvu koji su dobili dijete,tako da su nas stalno svi obilazili,a najviše moje prijateljice koje su mi bile od velike pomoći i veliko im hvala na tome.A tako sam sretna kad vidim da neko mog voli,pazi i mazi.
A život sam organizovala tako da kad god poželim svoje prijatelje nađem vremena da izađem s njima ili na kafu ili da se malo proveselmo i tad MM ostane s , a svi imaju razumijevanja da ja ne mogu kao prije hodati i družiti se