Nakon poroda - nemam vremena ni za sta

Drage moje, odlucih da podijelim sa vama ovu svoju muku.. Elem, neznam da li je to normalno u pocetku ili sa prvim djetetom ili sam ja prosto opsjednuta mama koja sebi neda oduska... vi odlucite ili udijelite koji savjet.

Za dosta stvari koje sam prije radila nemam vise vremena jer zelim da se naspavam. Ionako moram ustajati svaka 3.5 sata da izdajam. Depilirala sam noge zadnji put pred porod (sad ih brijem a i to preskacem kad god mogu). Kosu ne sredjujem vise kao prije, samo je osusim i odem leci s nadom da kad ustanem ce sama biti ispeglana i onda ja samo malo sa kremom popravim... sminkanje? Samo kad moram. Danas se vozim na posao i pogledam ruke kad nisam u nesvjest pala - koza mi je uzasno suha... Naravno trudnoca i porod su uradili svoje.. ostalo mi je skoro 7 kg viska... male strije na donjem dijelu stomaka i strije koje sam dobila od naprezanja dole ispod prepona s unutrasnje strane noge...

Da li je to zato sto je beba malena ili ja neznam da odvojim vrijeme ... Da li je normalno da ovako imas osjecaj da nemas vremena ili ja trebam da nesto promjenim? Imam osjecaj da bi ipak trebala biti svoja stara ja da se sredim... ili mozda to sve izbjegavam zato sto imam visak kila pa nemogu dosta odjece da obucem.

Kako ste vi deverale sa malim bebama?

Lejla,
meni je ovo prvo dijete, 6mj., i samoj mi je bilo bas tako kao i tebi, a vjerujem da je kod vecine zena/majki ista situacija. Hodala sam rutava, oh da si mi vidjela samo obrve, mogla sam djetetu stravu saljevat'. Odjeca sa 40 na 46, imam 5-6 stvari koje mijenjam. 11kg viska, a ni grama ne mogu sa sletim, najgori su mi stomak i kukovi. Nokti i ruke, kao da kreme u putu nisu sreli, kosa mi opada, mogu dzemper da opletem - mozda to ima veze sa dojenjem?! Jedino sto mi je super su mi sise, bas su fine kad se 3-4orka... da hoce ostat' takve.
A gdje je kuca, ciscenje, pranje, peglanje, kuhanje, kafica sa prijateljicama... Sve moras da optimalno organizujes. TV gledam dok hranim bebu, muziku slusam samo u autu, po kuci radim kada beba spava po danu, kafu sa muzem pijem u razmacima bebinog igranja i placa - srk 2 pa do bebe, i sve tako. Sa prijateljicama se vidim vrlo rijetko, ako beba ostane sa muzem ili bakom/nanom, mada je i to stalno trzanje, briga i nekako, bar meni neki glupi osjecaj krivice.

Medjutim, kako beba raste postaje malo lakse. Ti se vise opustas, a beba je samostalnija, mada ipak mora biti pod nadzorom.
Moja sreca je sto ga dojim i hranim formulom i hapicama, tako da ga mogu ostaviti na par sati sa bilo kim drugim, a uspijem i odspavati skoro cijelu noc.
Za koji dan vracam se na posao, na sta li ce to da lici, nemam pojma. I da ti pravo kazem, hvata me panika.

Jako je bitno da si odmorna, zato nemoj da ti bude zao kada ujagmis koji sat sna, mnogi poslovi mogu da cekaju, bar jos koji mjesec... pa ce da ti bude lakse.

P.S. meni mnogo teze padaju sve ove obaveze, jer sam po prirodi prilicno inertna i neenergina. nisam onaj tip zene - zvrka... nazalost. Ali trudim se maximalno... ne mogu da se prepoznam.

Joj bas ti hvala.. mislila sam da sam jedina zena koja nemoze da se nosi sa promjenom u zivotu. Sve to sto si opisala... isto je sa mnom slucaj i sto mi je najgore neznam kako da muzu posvetim paznju... on jadnik samo trpi a par puta mi je rekao da uopste nisam zainteresovana za njega... Oni nas bas nikako ne razumiju.. ali i da razumiju opet je drugacije jer nisu u nasoj kozi.. djete 100% ovisi o meni trenutno i ja osjecam kao da nemam vremena.... uuff bas mi je danas nesto tesko.. isplakala sam se u autu jutros kad sam krenula na posao... zbog svih tih komplikacija i na sta ce sve to izaci kad ja nisam sa svojim djetetom cjeli dan...

Moj savjet Sandra sad kad krenes na posao da uradis sve ono sto te inace nervira (pospremiti kucu, organizovati bebine stvari, oprati SAV ves).. i onda fino sjedi jedan dan i napravi hrane za cijelu sedmicu, nakupuj sve sto ti treba... Jer ako budes morala sve ovo raditi kad dodjes kuci s posla imaces emotivnu krizu u koju sam ja danas pala... Jednostavno me rastrga na sve strane...

ja na srecu jos nisam pocela da radim (pocecu sredinom januara, boris ce tada imati 6,5mes), ali se susrecem sa slicnim problemima...
prva 2 meseca mi je bilo najteze i samo sam nerviranjem pogorsavala situaciju...
sada sam se opustila... kao da mora svakodnevno da sve bude pod konac?!
trudim se da soba u kojoj boris spava i provodi najvise vremena bude stalno cista i uredna (a to nije tesko jer nemam u toj sobi ni tepih ni zavesu), a ostalo... nema nicega sto ne moze da saceka.
resim jednostavno da ne radim nista i vece provedem sa dragim. odlucim da necu da kuvam (ili skuvam za dva dana) i vreme provedem u kupatilu... u retkim prilikama kad neko pricuva bebca odem negde na kafu... bez grize savesti.
vazno je dati sebi oduska, imati svojih 5 min i iskoristiti ih kvalitetno, bez osecaja krivice

To je taj osjecaj krivice.. pogotovo kako sam pocela raditi.. tako mi to nekako tesko pada.. cak postanem nervozna kad nas neko pozove da dodjemo u goste, jer imam osjecaj da je to kradja mog vremena od mog djeteta... valjda ce i ova faza proci...

ko ti cuva ajlu, kako funkcionisete?
koliko dugo si na poslu?

u parvu ste...
moras sebi dati oduska, a i moras se unaprijed organizovati. zamorno je, zaista. pocinjem raditi u ponedeljak... posao mi je u smjenama, daleko mi je od kuce, a pije krv na slamku iz svih zila i zilica...
za pocetak smo se odlucili da se nekako snalazimo bez tete-dadilje, radicu vikendima, a ostatak druge smjene, pa nekako prelamati. trazicu da mi daju da radim 6sati, jer 8 se uvijek pretvori u 9-10, a sa malom bebom to ne ide, i ne mogu da dopustim... nikako...
imate li vi nekog za cuvanje, i kako ste ih nasli?

Opet mi je danas naisla neka kriza... Elem prije dvije sedmice u petak navece krenuo neko da nam provali u kucu, a ja bila sama s malom jer muz radi nocnu smjenu. Sidjem dole na donji sprat i vidim otvoren prozor i neciju glavu kako se polako dize ispod prozora... prestravljena je nedovoljna rijec da opise kako sam se osjecala. Samo sam se proderala ko je tamo i otisla u kuhinju po noz, usput pozovem 911. Sva sreca on je odma bio pobjegao iako ja to nisam znala.. policiji je trebalo pet minuta da dodju a i muzu s posla... Zbog ovoga ja vise nesmijem sama spavati kod kuce... Tako da sad nekad odem kod svojih a nekad oni dodju kod mene..

Ovo nam dodatno komplikuje stvari u vezi Ajle... Cuvaju je mama, tata i muz, zavisi kako ko kad radi. Ja je najmanje vidim..Odem iz kuce u 8 kad ona spava i vratim se u 5:30 ili 6. Ne smije mi se vise koliko je to prije radila, sad nju odgajaju drugi ljudi a ja onda ono malo vremena sto provedem sa njom moram je i voliti i riktati i hraniti .... Niko to nemoze da razumije ko nije majka, ni muz, ni moji roditelji... jos me nekad zezaju kako ona jedva doceka flasicu koja je "puna".. a eto ja kad je dojim to ide sporije i njoj se neda vuci... Muz nekad misli da on zna bolje pa kaze "ona se ne najede od tebe jer joj dosadi vuci i onda fino zaspe"... Kao de ti nju nahrani flasicom.. ma jebla ih flasica vise... tako da se sad generalno osjecam kao da samo pruzam hranu tom djetetu i da sam ono "niko i nista"... Neznam sta je gore, da mi dijete cuva neko tamo deseti (tj. teta dadilja) ili da mi je cuvaju ljudi koji je vole a koji isto tako nadju za shodno da me zajebavaju i vrijedjaju... Ljudi stvarno nemaju razumijevanja sta je to biti majka.. ni rodjena mati moja to ne razumije... Mozda oni misle da je to neki normalan nacin razmjenjivanja misljenja i zezancije,... ne kontam bas.

Elem, Sandra, najbolje ce vam biti ako ikako mozete da je vi cuvate, pa kad ona malo odraste, pocne hodati i pricati onda nije problem dijete ostaviti kod nekoga. Zelim ti bas sve najbolje sto se tice te promjene i odlazenja na posao.

zeznuto to radno vreme, lejla...
nemoj se ljutiti na svoje i vredjati, budi sretna sto ih imas... verovatno si i malo osetljivija pa ti sve deluje jos strasnije...
i kupi najmanju cuclu, da se beba mora malo pomuciti dok vuce...

moje radno vreme je 4 sata + pola sata koliko mi treba do posla i nazad, pa opet brinem kako cu... svaka tebi cast!!!

jesi li bas morala poceti ovako rano da radis? porodiljsko? nega deteta?


(ja konstantno online... , zaboravila da se izlogujem)

sandra, kolika je tvoja beba?

Ma ovdje u Americi dobijes samo 12 nedelja... njoj je bilo 2.5 mjeseca kad sam pocela raditi. Nisam imala izbora jer imamo onu prokletu kucu i kredit je ogroman, bez moje plate bi ostali na ulici. Da zivimo u nekom stanu ja bi onda mogla ostati kuci jos neko vrijeme bar dok ne pocne cvrsta hrana sa Ajlom. A da se nisam vratila na posao dobila bi otkaz jer po zakonu oni to mogu nakon 12 nedelja. Ja jesam zadovoljna sto mi roditelji cuvaju dijete nego neko deseti.. ali bez obzira ko dijete cuva nemogu nego da osjecaj neko preziranje sto ona vise vremena provodi sa njima nego sa mnom i sto na njih vise reaguje nego na mene... Nekako se pitam zasto sam uopste i rodila dijete kad nemogu ja da je odgajam. Stalno sam nervozna i izritirana, placem cesto... nadam se da je ovo faza koja ce proci sama od sebe.

Coka, mom Neni ce u nedelju biti 6 mjeseci. A tvom bebacu?
Ipak mi je lakse ostaviti toliko staru bebu, malo je stasao, pa se lakse mozemo nositi sa njegovim potrebama.

Ajoj Lejla, stvarno ti nije lako. Ti ameri su zaista cudni (najblaze receno)... i ja u Sarajevu radim za njih, pa znam kakvi su. Ja sam iskoristila svo bolovanje koje mi je ostalo, plus godisnji, ali sam imala pravo na neplaceno na godinu dana. Medjutim treba mi posao, a znajuci njih, nisam smjela ici dalje od decembra... obzirom da u januaru potpisujemo ugovore za produzenje rada. Prije koju godinu su bas tada otpustili 2 trudnice u 9 mjesecu... fuj!
Lafo, idealizuju, i na sva zvona prde o porodici i "family's values", a daju ti 12 sedmica ili otkaz.

Bas mi je zao sto se toliko sekiras. I shvatam te. Ali doci ce sve na svoje, vidjeces. A hvala bogu da je Ajla zdrava beba.
A sto se tice sprdancije od strane bliznjih, probaj im lijepo i ozbiljno objasniti koliko ti to smeta... i meni bi. Sto kaze Coka, hvala bogu da ih imas.
I meni cesto udjeljuju savjete i komentare, nekad se svadjam, nekad me boli dupe, klimam glavom, ali ja radim po svome, najbolje sto znam i mogu. Opet mi njihova pomoc znaci mnogo.

A taj lopov... uf, dobro si se snasla. Ma udarite alarme, rasvjetu sa senzorima na pokret ili resetke k'o kod nas. Nabavi kera, nekog krvolocnog. Stavi pretis pored prozora:) Ne znam ni ja...

Izvini u kojem si gradu?

P.S. nemoj tako da mislis o sebi i da se krivis. proci ce i ta faza. ti si bona prava "SUPERMAMA".

Ej Sandra, .. bas ti hvala na tako toploj podrsci.. znam ovo je zivot i ovako ce mi odsad uvijek biti i kad ona poraste...tad ce mozda jos teze biti jer ce ona biti svjesna da ja odlazim pa ce plakati. Ja zivim u Portlandu Jesi ti zivjela nekad u Americi? I za koju firmu radis u Sarajevu?

nisam zivjela u americi, ali sam imala priliku da je posjetim. Nisam bas odusevljena, fali mi nekog pitomog duha.
ima nasih ljudi u portlandu, jel'da?
ja radim za AAFES, firma koja je dio americke vojske (logistika za vojsku), kod nas poznati, famozni freeshop.

Ma ina nas svuda u svijetu (najraseljeniji narod) ali slabo se mi druzimo sa tim silnim narodom. Vecina su seljacine i ljudi su generalno postali jako ljubomorni, zavisni i ponasaju se ko konji. Tako da se svede na par ljudi koje znas i to onda cuvas.

Lejla u potpunosti te razumem i ja sam se porodila, beba ima 5 ipo meseci.i ja ti tako mnogo malo imam vremena za sebe bas kako si ti pisala tako i samnom.Sad 14 treba i ja da pocnem da radim i hvata me panika jer znam da cu mogo manje provoditi vremena sa mojom lepoticom.

Nedaj se Bince,... meni muz uvijek kaze "to ti je zivot, tako nam je grah pao."... sta ces drugo. Izbora nemamo, nit smo se udale za neke bogatune ...