Kako izaci na kraj?

Kako ste vi izlazile na kraj sa dobronamjernim savjetima svojih majki, svekrva, rodbine, prijatelja o tome kako cete odgajati svoje dijete, sta je najbolje da radite, kako ovo, kako ono???
Jeste li ih slusale bez suprostavljanja (a u sebi gundjale ) ili ste otvoreno rekle da ako budete htjele pitati za savjet da cete to i uciniti, a sve dok se mozete same snaci da vas ne zamaraju???

iskreno, nikome nismo dozvolili da ostane s nama kad sam izasla iz bolnice. smatrali smo se sasvim spremnim za prve korake roditeljstva.
i pokazalo se itekako ispravnim. MM kuha, sprema, nista mu nije problem tako da nijedna mama nije dolazila u ispomoc. a oko bebe, moj najiskreniji savjet je slusati samo sebe i svoj razum i ne paniciti. nasa beba je imala grceve 7ti dan sto znaci drugi dan nakon izlaska iz bolnice pa smo se snasli. ima apoteka, kapi, sirupi, cajevi, sta to vi ne mozete uciniti a "mame" mogu... samo vam unose nervozu i prave paniku.
ovo govorim za nas slucaj i smatram da smo napravili najbolju mogucu stvar.

e sad ako je zena imala tezak porod, tesko se krece, muz bas i nije vjest u kuhinji i kuci ili nece da bude ili ne moze zbog posla biti tu onda vam treba pomoc bez daljnjeg. ali smatram da svaki muskarac moze i oko djeteta pomoci majci i u kuhinji (svakako dojilja mora voditi racuna u prvim danima sa ishranom) pa to i ne bi bio problem nauciti skuhati supu iz kesice, skuhati spagete i sta ja vec znam...

opet ponavljam ja sam imala srecu i opet bi isto uradila

pa mislim da si svakako dobro postupila, nekada iz tih dobronamjernih savjeta drugih ljudi, majke nemaju mogucnosti da odgajaju svoje dijete onako kako one to zele, jer se stvara pritisak izmedju onoga sto joj se govori i sto sama majka zeli.
Ja sam svakako za poslusati pokoji savjet, ali da me neko gusi sa njima bez da sam ih trazila, to nije u redu.

najvaznije od svega je neometana borba za dojenje, jer se cesto moze cuti kako mlijeko ne valja kako ga nema dovoljno... vjerujte sebi i bice sve ok. mlijeka uvijek ima, na pocetku se cini jako malo ali to je bebi sasvim dovoljno.
ne dozvoli da ti iko kaze drugacije.
samo je jako vazno da ti neko pokaze kako se pravilno doji jer ako beba ne doji pravilno, sigurno da ce biti gladna.

ma tu smo da se pomazemo

joj, svega sam se naslušala nakon poroda.
od ovoga što spominjete vezano za mlijeko (da ne valja, da treba piti mlijeko da bi imala mlijeka, da pijem sokove da bebac dobije sok kroz mlijeko...ni sama se vise ne sjecam sta sve ne) pa do savjeta oko bebe i sl.
najgore je biolo sa svekrvom jer njoj ne mogu odbrusiti, a mami sam vec mogla reci da me ne zamara babskim pricama.
no znalo mi se desiti da mamu i poslusam i da me pokoleba u nekim namjerama oko npr uspavljivanja, pa da se poslije debelo pokajem.

uglavnom, najgore mi je bilo prvi mjesec. pored toga sto sam imala blagu postporodajnu depresiju i stalno mio se plakalo jos sam morala slusati njih dvije, i jos neke clanove rodbine,.
Ubjedljivo najgori trenutak mi je bio kada je moja cura prolazila kroz period intenzivnog rasta i u jednom nocnom podoju nisam imala vise mlijeka. nazvala sam sva u panici jednog clana rodbine da pitam za savjet a prvo sto mi je ona rekla je bilo "pa jel ti Boga ti ista jedes"
kad je nisam zadavila u tom trenutku ....

Eh ovo je vjerovatno horor iskustvo za neke zene... Ja sam vec namjestila da svekrva ne dolazi do drugog ljeta (kad bebi bude 9 mjeseci ako Bog da). Svoju mamu cu intenzivno iskoristiti 7 dana jer je rekla da ce uzeti toliko slobodnog i biti sa mnom, pomoci oko kupanju bebe i slicno. Ja mislim da je lakse kad ti neko pokaze neke stvari, a ne da sve sam ucis cim doneses dijete kuci. Ionako je to jedno tako veliko iskustvo (donijeti prvo dijete kuci).. ne treba mi panika svakih 10 minuta sta se to desava,... ili kao sto jadna Suncica je morala jadna kontati zasto nema mlijeka.
Plus, mama mi je bila zdravstveni radnik 15 godina u Bosni, znam da se mogu osloniti na nju.

Muz i ja smo vec razgovarali sa mojim roditeljima i dali im doznanja da se dijete moze odgajati jedino izmedju nase dvije kuce. Muz je vec ko puska spreman da svima koji nadju za shodno dodati primjer , odbrusi! Kaze da mrzi prijedloge od ljudi koji ocigledno prave tako ocigledne fatalne greske s dijecom. Vjerujte... ovo je istina, djetetu od 2,5 godine se daje bijela kafa sa secerom u pola deset navece. Do zivota sam izgubila postovanje za majku i oca tog dijeteta...

Anyway,.. istina jeste da treba imati STO MANJE ljudi oko sebe kad dodje beba ali da ne treba skroz odbaciti pomoc majke ili svekrve. VASE MUZEVE morate postrojiti i reci da se suprostave svojim majkama ako pretjeruju.

ja nisam mogla vjerovati kad je mama jednog djecaka prestala dojiti jer joj je rodica rekla (koja je cak kasnije rodila dijete) da ce joj se mlijeko pokvariti dok je na poslu, pa je jadna zena prestala dojiti. Kazem jadna jer je povjerovala samo jednom izvoru informacija bez da se zapita jel to uopce moguce??

Znam da su mnoge svekrve hajmo reci napasne, jer cak i kada nam nasa mama prigovara, lako joj mozemo reci kako stvari stoje, al znam puno zena koje misle da su im svekiji smorovi sto im govore sta treba da rade jer zaboga one su odgojile njihovog muza pa valjda najbolje znaju, ali nikada se nece "suprostaviti". Pa zaboga jel tako tesko reci da su one majke svojoj djeci ili djetetu, da imaju majcinske instinkte na kraju krajeva a to znaci da one i samo one znaju i osjecaju sta je najbolje za dijete. I boze moj zivimo u 21 stoljecu kad nam se informacije nude na svim stranama.

To cini da su svi nezadovoljni, a mislim da to nije dobro. jedan otvoren, iskren razgovor moze svakome pokazati da je savjet itekako dobrodosao, ali to ne znaci po svaku cijenu da ce bilo ko raditi samo ono sto im se kaze.

Ja sam ja i ja cu to tako uraditi, zao mi je samo onih majki koje sute i trpe. I recimo da doje pa te hormone stresa prenose djeci. I tako u krug.

Svakako da treba porodilji pomoc prvih dana, pogotovo prvorotki. Ali, najbolje bi bilo "nabaviti" neku strucnu osobu, patronaznu sestru i sl. da pomaze prakticnim savjetima, a tetu-radilicu da pomaze oko kucnih poslova... To je finansijski slom, ali, ja namjeravam upravo na to potrositi "naknadu za porodilje"! Bolje nego da se oko mene panicno vrte mama i svekrva i onda se jos pocnu "prepucavati". Neka njih, bujrum, ali samo na kaficu...

Ma ja vala nemogu svoju mamu istjerati. Ja nemam svekrvu ovdje, ona je u Bosni tako da mi to olaksava situaciju. Ali vjerujem da ce se naci sigurno 3 zene koje ce htjeti udijeliti savjet, kao sto ja to radim svojoj rodici.... Ona je uvjerena da su americki doktori u pravu jer kazu da je jos rano da se beba pere vodom kad se ukaki, pa ona onda uzme 15 onih mokrih maramica dok bebu obrise. Ja se pitam samo jedno, kako 80% populacije na zemlji pere svoju ukakenu novorodjenchad? Ili kako se to uopste radilo kad nije bilo maramica?

Mislim.. savjeti se moraju davati ali obicno ih ni jedna zena ne uzima ...

Citat :

Mislim.. savjeti se moraju davati

Ma vala i ne moraju. Ja mislim da se ponekad ipak treba suzdrzati od davanja savjeta, pogotovo novopecenim umornim roditeljima.

Mi nismo imali velikih problema sa savjetima, jer smo ovdje sami. Nije da nisu pokusali onako iz daljine da nas ubijede od toga da je dojenje glupost, do toga da djetetu trebamo dati mlijeko u prahu. Sta reci na takve savjete? Jest', jest' a aha. Tako ja na to sve odgovaram. Sa svekrvom (ona je ta sto je savjetovala da ja ni slucajno ne bi trebala da dojim) se uopste ne raspravljam. Samo klimnem glavom i nastavim po svom. Svojoj majci pokusam na lijep nacin objasniti zasto nesto to sto radim ili ne radim na svoj a ne njen nacin u interesu MOG djeteta. Ako shvati (obicno da) dobro i jeste, ako ne onda je to njen problem.

Ja uvijek pokusavam da shvatim savjete kao dobronamjerne, ali kada mi dignu pritisak onda ih ili presutim ili odgovorim - u skladu sa situacijom. Moja je sreca (ili nesreca) sto sam daleko od bilo koga ko bi mislio da ima pravo da mi djeli savjete.

[quote]Svakako da treba porodilji pomoc prvih dana, pogotovo prvorotki. Ali, najbolje bi bilo "nabaviti" neku strucnu osobu, patronaznu sestru i sl. da pomaze prakticnim savjetima, a tetu-radilicu da pomaze oko kucnih poslova...

Ja se slazem sa ovim sto je kikiriki rekla. Naravno za one koji to mogu sebi priustiti. Mi smo sve morali sami i nije bilo nimalo lako. Da sad opet moramo proci sve to ponovo, opet sami, ja bi opet izabrala da to uradimo sami. Super je kada su ljudi razumni i svi na istim talasnim duzinama (a rijetki su takvi) pa se sve mogu lijepo dogovoriti. Ja uvijek samo cujem horor price od "pomoci" od roditelja i rodbine i svekrva itd..

Bila sam svjedok mjesanju majki kada mi je brat dobio djete. On i njegova zena nisu bili u stanju prnuti bez da se moja mama i majka njegove majke ne nadju da im daju savjet kako ce to uraditi. To je dovodilo do velikih rasprava i svadja.

U svakom slucaju je lakse kad si daleko od ljudi. Cude me savjeti cudne prirode kao sto je tebi neko govorio da ne trebas dojiti. Ja kazem ima ih svakakvih, ali ima ljudi koji daju normalne savjete i objasne zasto je to dobro. Na primjer moj otac je rekao mojoj rodici da dijete tako maleno je najbolje drzati uzduz ruke da se nebi iskrivila i zbog kicme. Ja bi recimo taj savjet primjenila jer ima smisla, ali da mije neko rekao da nesmijes dijete oprati vodom kad se ukaki jer "nije dobro jos je premalo" ja bi samo rekla nemoj me praviti budalom, Bog je dao vodu pa hajd ti hodaj obrisan sa maramicama a neopran.. . Nemoze zena sve znati, nekad je dobro pokupiti znanje. Samo najgore u tome je sto ima ljudi koji navaljuju i onih koji komentarisu bez dokaza/potpore. Sad tek vidim vaznost u masovnom citanju prije nego sto beba dodje da covjek moze praviti informisane odluke.

A ko joj je rekao da se djete ne smije oprati? Mozda je ona to nesto pogresno shvatila. Djete se smije oprati ali se ne smije skvasiti pupak, dok ne otpadne. Izvinjavam se, OT.

ma u bolnici joj rekli, mozes misliti? Mislim hajd sto su oni rekli, ali sto ona to stvarno vjeruje? Da, znam da se pupak nebi trebao kvasiti jos. Zato sam odlucila da nadjem sebi certified nurse/midwife da me porodi, ovih divljaka po bolnicama me prosto strah. Moja komsinica je medicinska sestra, cak i ona mi kaze da midwife(babica) ce puno normalnije reagovati na cjeli proces radjanja i nece paniciti pa onda davati razne lijekove i pomagala, jer svaka zena drugacije radja...

Moguce da joj nisu bas dobro objasnili kako treba "kupati" novorodjence. Koliko ja znam jedan od razloga sto se djeca ovdje (USA) ne kupaju (samo ih ociste mokrim peskiricima) je vjerovanje da je vernix (ne znam kako se kod nas kaze) kojim je beba pokrivena kada se rodi, jako dobar za kozu i ne treba ga "skidati" pogotovo ne sa raznim sapunicama. Smatra se da vernix stiti kozu bebe u prvim danima.

Koga zanima nesto vise o tome http://www.medscape.com/viewarticle/519767

itsme, kod nas je prvo kupanje odmah u bolnici poslije samog poroda, tako da se to odmah skine....poslije kupaju skoro svaki dan dok ne izađeš, ako se duže zadržiš u bolnici, i tek po izlasku dijete namažu jekodermom i to je to.

mi jos imamo vremena (oko 3 mes) za ovakve muke, ali smo se manje, vise vec dogovorili...
suprug ce uzeti 3-4 ned godisnjeg odmora i moci da pomaze oko svega, tako da cemo pokusati na taj nacin da "eliminisemo" mame
njegova rodjena sestra je patronazna ses. i skroz je ok, tako da ce nam ona mnogo pomoci i samo nju u pocetku planiramo da slusamo..
kasnije cu ja sama sve da ih "rasteram"...

Ja se puno ne raspravljam ni ne ubjeđujem,saslušam i najgluplji savjet mirno i ne ulazim u bespotrebne rasprave,ne vidim svrhu.
Npr.,neki dan mi je jedna gospođa rekla da Uni dam kajmaka(da ga "pokupim"sa mlijeka)i da u to umiješam med
Nisam ništa na to rekla,naravno da to neću dati svom djetetu,a toj ženi ne znači ništa moje objašnjavanje o dohrani,jer ima 60 godina,nema beba kojima bi mogla naštetiti ,tako da ne ulazim u rasprave tog tipa.

U zajednici sam bila deset godina i kad sam rodila svekrva mi je stvarno pomogla. Davala je puno savjeta i sve sam ih slušala.Kasnije su ti savjeti išli do beskraja i vidjela sam da je prevršilo mjeru i poželjela sam otići.Međutim bolest je tada nastupila njihova i pomagala sam jer mi je i dužnost nalagala.
Mogu reći da nisam u toj zajednici bila ni samostalna ni svoja.Čovjek se bolje izgradi kad sam svoj put kroji.Novca nam nikad nije falilo ali je glavna poanta da se čovjek sam izgradi i kroz svoje dijete i da uči njega i zajedno s njim.
Preporučila bih samostalan život bez obzira na manje para jer svi su ti savjeti sa stvarno dobrom namjerom bili... ali na kraju te ne smatraju samostalnom osobom već misle da sve znaju bolje od tebe.Sad nakon tih godina i te bolesti i svega u ovakovoj slobodi mogu reći da sam sad najzadovoljnija i ja i moja familija.
Da se ponovo vratim sa ovakvim iskustvom do sada bez razmišljanja bih izabrala život bez te zajednice pod cijenu bilo čega,jer ono što čovjek sam napravi je i najbolje pa i kad pogriješi sve je njegovo i greške samo mogu pomoći da neke stvari sutra bolje napravimo.

Kad imam strpljenja svačiji "savjet" saslušam i uradim onako kako ja mislim da je najbolje za moje dijete.Inače,ne volim puno pametovanja,ako tražim savjet onda ok a ako ne molim bez komentarisanja

Ima jedan dobar metod - ispruzis ruku sa dlanom okrenutim prema licu
sireg / uzeg rodjaka i kazes "Talk to my hand." - Ovaj metod primenjivati
samo u extremnim situacijama "popovanja" od strane sire / uze rodbine.

Kad god sam poslusala dobronamerne savete mame, komsinice, bake, svekrve i sl., uvek sam pogresila. Srecom, nisam ih dugo slusala. Vrlo brzo sam svima objasnila da imam uvek dostupnog pedijatra i to je to...